IGOR BAKSA

Igor Baksa rođen je 1980. godine u Čakovcu, gdje živi, studira predškolsku pedagogiju i radi kao koordinator i novinar nezavisnog medijskog tima. 2004. godine ušao je u uži krug na prijemnom za glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, što ga ne čini dobrim glumcem.
Izdao je roman “Urbanomija”, 2004. i zbirku pripovjedaka “Kotač u osmici”.
U slobodno vrijeme svira gitaru. Snimio je i dva kantautorska dema: “Piramide i kako ih prepoznati”, 2003. te “All About My Lo-Fi Dream of Becoming a Theatre Actor”, 2004.
Od sportova, trenutno se bavi žonglerstvom. Član je akrobatsko-žonglerske skupine “Ateš” pri Centru za mlade, Čakovec.
Voli prirodu, djecu, jazz i bolivudske filmove.


SA GLORIJOM

 
Gledamo se.
Premda su okolnosti nebitne, moje sjećanje počinje time da sam ti cijelu noć puštao glazbu u svojoj sobi. Pričali smo mnogo – i toga se sjećam – samo ne znam što. Čak smo i pjevali skupa. Ja sam svirao gitaru, a ti si pjevala, stalno se ispričavajući kako ti glas pod višegodišnjim utjecajem alkohola i duhana više nije tako lijep kao što je bio u osnovnoj školi.
Nisam se složio s tim. Imaš glas na kojem bi pozavidjele mnoge karikature s naslovnih strana tinejdžerskih magazina.
U jednom trenutku, ni sam ne znam kako, a možda je u to i alkohol upleo svoje prste, ja sam ti rekao – Pojest ću te!
Tvoj pogled je prodro duboko u mene i rekla si neočekivano – Daj!
Da se između nas nisu ispriječile okolnosti, strgao bih svu odjeću s tebe. Ali nisam smio, jer ti si fina djevojka u dugogodišnjoj vezi. Ipak, bilo je prekasno za moja promišljanja o etičkim univerzalijama. Već si počela trgati odjeću s mene. Nije bilo nikakvog tjelesnog kontakta, tvoje ruke nisu zarovale mojom košuljom, moji se dlanovi nisu zavukli pod tvoju kosu. Kao tantrička meditacija naša je strast strujala kroz tijela koja nisu radila ništa, koja su mirno sjedila na stolici, jedno pored drugog.
- Ljubim ti vrat, ližem ti uho kao pohotni pas željan pažnje svoje gospodarice…
- I što još? - zjenice su ti se gubile iza vjeđa.
- Rukom ti razmičem košarice grudnjaka, a onda vršak tvoje lijeve grudi stavljam u usta…
Jedini dijelovi tijela koji se nisu libili učiniti nešto bile su ruke. Prihvatio sam tvoje prste kao prste princeze koji se daju na poljubac vječnom vitezu ljubavi. Ali ljubiti tvoju ruku nisam smio. Tvoj dečko bi i na taj znak pažnje poludio. Ipak, zarinula si notke u moje žile na šaci kad sam ti rekao da te upravo milujem po unutrašnjoj strani bedara.
Mogla si mi dati tijelo, ali to bi zakompliciralo stvar. Poslije bismo mrzili i sebe i jedan drugog. A vrlo vjerojatno bi i drugi mrzili nas. Umjesto toga dala si mi oči.
Prodro sam duboko u tebe, kroz tvoj pogled, zvala si me, svukla si se. Primio sam te čvrsto, uhvatio u trenutku tvoje slabosti, životinjski, kao pokvareni tigar koji je uhvatio nježnu pustinjsku zvjerku.
- Ljubim ti pičku…
Upravo tako sam rekao, a ti si zabacila glavu prekinuvši naš pogled koji je do ovog trenutka možda trajao vjekovima. Zgrčila si tijelo i umalo približila svoje lice mome više nego što smiješ. Ovaj sitni prekršaj koji se umalo dogodio vratio nas je u stvarnost. Sjedili smo, svatko je zauzeo svoju smiješnu pozu na samom rubu stolice, na ivici onoga što društvo očekuje od nas, a naše su ruke bile spojene i znali smo da povratka nema. Već je bilo učinjeno.
- Pušim ti kurac…
Iznenadio sam se kako djevojka nevine ljepote poput tebe može korisiti ovakav rječnik. Svoj topli dlan stavila si na moje koljeno, stisnuvši ga kao da mi stiskaš muškost.
- Uđi u mene…
- Okrećem te od sebe, grizem ti guzu, prije nego što uđem, liznut ću te ovako odostraga…
Nismo si mogli pomoći. Strast je očito bila jača od svega. Vodili smo ljubav istrgnuti iz svojih tijela, jebali smo se očima, ljubili uzdasima, a svršavali smo satima kasnije, svatko u svom krevetu, dodirući vlastito tijelo.
Da se između nas nije ispriječilo nekoliko okolnosti – tvoj dečko, moja sestra koja ti je frendica, moja loša reputacija bezosjećajnog gada koju je proširila moja bivša – možda ovo vođenje ljubavi ne bi bilo tako dobro. Možda se nikad ne bi ni dogodilo. I onda nikad ne bismo znali da se seks ne događa u tijelu, nego u pogledu.
 

Copyright © by Igor Baksa & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad