SLOBODAN VUKANOVIĆ

Slobodan Vukanović (1944) živi u Podgorici.
Objavio je knjige: „Ljubibiće“, „Zvezdano perje“, „Snimci kasete brodskog dnevnika“, „Svemirska seoba Montenegro“, „Kuda ćemo“, „Čamac kašika“, „Krilate ribe nose zlatoustog Jeromonaha“,“ „Kuće mirišu na magle“,“ Nije za nježne“(tri izdanja),“ „Nećeš mi vjerovati, Amalija je postala vjetrenjača“.
Vukanović je objavio i šest knjiga za djecu. Drame su mu izvođene u pozorištu i na radiu. Zastupljen je u 29 antologija, panorama i izbora. Njegova poezija je u udžbenicima lektire: „Kako to može“, „Izbor iz savremene crnogorske poezije za djecu“ i „Savremena crnogorska poezija“.
Prevođen je na engleski, ruski, francuski, bjeloruski, italijanski, mađarski, rumunski, slovenački, makedonski, turski, bugarski i albanski .

 

OTVORI KIŠOBRAN

 

 
Na trgovima, ulicama, stadionima, ljudi s jednoličnim maskama nose portrete: Atile, Napoleona, Hitlera, Staljina, Mao Ce Tunga, Pinočea...Horski izgovaraju njihova imena. Plešu, jedan korak naprijed, tri nazad, dižu ruke. Kleče sa portretom ispred sebe. Ustaju, strogo marširaju. Njihova disciplina je vojnička, fanatična.
Na drugoj strani kilometarske farme povrća. Institut proučava nove sorte i ukrštavanja paradajza i paprike sa novim bojama i oblicima. Crveno-žuti kockasti paradajz, zeleno-bijeli trouglasti, kao i krastavci za ličnu upotrebu od pola do tri metra, i oni za hotelsku i fabričku upotrebu metar do tri metra.
Čuju se dva off glasa:
-Ko su ovi ?
-Tiše, da te ne čuju. Oni su horor bogovi.
-Horor ? I još bogovi. Da nije malo previše. Bogovi su slatkiši za budale, šarenalaža za romantičare.
-Tiše.
-Šta to znači.
-Da čutiš i slušaš. Oni potežu figure, ulože ulog od pet, deset, sto hiljada, milione. Samo da bi dobili partiju.
-Šta sam ja... ne interesuje me...Ja se ne miješam...Nisam čuo, nisam vidio. Ne igram kockarske i političke partije.
-Ima da se miješaš, i da te je briga, i da slušaš. Ako im treba još 150 hiljada, i ti si tu u paketu.
-Imam druga posla, druga interesovanja.
-Ko te pita za tvoja interesovanja? Šta si ti umislio? Gospodin ima druga interesovanja. Ostavite ga na miru.
-Pazi !
-Sagni se budalo. Ne shvataš ozbiljno situaciju.
-Zar sam neozbiljan zato što te pitam ?
-Nije ovo vrijeme pitanja. Sagni se, potkresaće te letjeće giljotine. Postaćeš bezglav. Ovo je vrijeme slušanja, ako želiš da preživiš. Ako želiš hrabrost i slavu, ustani.
-Evo, puzim.
-Pazi i ostaće ti glava.
-Nije dostojanstveno.
-Onda ustani.
-Hoću, ali kad prođe .

Druga dva off glasa
-Odoše glave onoj dvojici.
-Dugo su bili dostojanstveni.
Lete religijski simboli (krstovi, polumjesec i ostali). Ljudi s jednoličnim maskama, pored portreta u jednoj, u drugoj ruci drže religijske simbole. Horski izgovaraju: Uuuuuuuuuu... Nogama lupaju. Pored njih prolaze, tiho, na prstima, Suncokret, Šargarepa, Vjeverica. Masa pojuri prema njima.

Off glasovi
-Zgazili su ih. Žao mi je Vjeverice. To su sveta stvorenja.
-Pst... da te ne čuju. Odakle to da su sveta stvorenja.
-Zar ne smijemo ni da ...
-U ćutanju je sigurnost.
-U ćutanju je sigurnost ?
-Poruka mudraca, nje se treba pridržavati. To ti je kao zakon, kao član taj i taj, kao kad kažeš Sunce, i onda si osvijetljen. Kao kad kažeš Hljeb, i onda si sit. Kao kad kažeš Ptica, i onda letiš. Iskustvo je najpametnije i najmudrije. Generacije, generacije, generacije, generacije...Jesi li shvatio ?
Udara mu šamar.
-Sad si shvatio ?
-Veoma, izvoli i drugu stranu.
-Zgražavam se poslušnih i slabića.
-Ja uživam da budem poslušan u svim varijantama. Želim i kad drugi ne žele. To je moja sudbina.
-Nisam nahranio Margaretu.
-Zašto?
-Otišla je kod Stiva, ne može bez njega. Ljubav dostojna Romea i Julije. -Margareta je vaša kći.
-O , ne.
-Znači, vaša žena, otišla kod ljubavnik, a vi komunicirate. Žalite nju i ljubavnike. Vi ste za žaljenje.
-O, vi nerazumni čovječe. Margareta je vjerna i dostojanstvena. Ona voli i želi samo Stiva. Vodim je kad ga zaželi.
-Vi podvodite ženske. Odavno nisam... Koliko bi to koštalo ?
-Sram vas bilo! Kako se usuđujete.
-Ne morate Margaretu, može i druga.
-Ja sam je usvojila...
-Može druga.
-Margareta je moja mačka.
-Mačka? Mačka? Cijelo vrijeme mi govoriš o... Treba vas obje u džak pa u rijeku, buć buć.
-Za ovo se ide u zatvor, ako niste znali. Prošao je srednji vijek, i to ako niste znali, vi ste čudovište.
-Ništa nisam rekao..
-Jesi bezumniče.
-Gdje su vam svjedoci? Izmislili ste. Nikad vas nisam vidio.
-Bježite. Policija! Gdje je policija? Stanite!
-Vidiš li ovaj pištolj. Nijednu više. Marš!
-Idem, idem.
Ljudi s jednoličnim maskama mijenjaju portrete, mijenjaju i maske. Okreću leđa jedni drugima. Koraci su im spori, zatim brži i brži. Potom trče u mjestu. Stanu. Tišina. Nešto očekuju, nekoga očekuju. Jednog Boga zamjenjuju drugim. Uvježbano uslužno skaču na svaki gest.
Off glasovi
-Obožavam tišinu.
-I meni ne škodi.
-Nema većeg zadovoljstva. Tišina je hrana Duše, Odmor. Sklonište od nasilja, cvrkut zadovoljstva.
-Jednom si već rekao zadovoljstva, zašto ponavljaš.
-Ništa ne razumiješ... pih... kome ja...
-Slušam te.
-Govorio sam o ...
-Tišini.
-Naravno, tišina je... hrana Duše, savršenstvo prirode, cvjetanje Duše, mirisa... zamak, a mi u njemu prinčevi od... od... zbunio si me... ne mogu od tebe da se koncetrišem. Razgovarati s tobom, objašnjavati tebi, to je... to je gubljenje vremena. Taman kad misliš da si od njega... on... on...
-Oprosti.
-Prestani, hoću da uživam u Tišini.
Pada daska. Od treska, svi strecnu, jedan pada.
-Ubi ga Tišina, njegova najveća ljubav.
Ljudi s lednoličnim maskama i dalje stoje.
(Svjetlost, tama, svjetlost, tama, svjetlost, tama, svjetlost, tama)
Padaju religijski simboli kao kiša, kao grad. Ljudi s lednoličnim maskama stavljaju portrete na glavu kao kišobrane. Čuje se pljusak. Grmljavina. Sijeva.
Off glasovi
-Otvori kišobran.
- Pazi, sagni se..
-Opet je počelo.
-Dosta je trajala Tišina.
- Trideset šest dana.
-Dvanaest sati.
-I petnaest sekundi.
-Kakva preciznost. Statistika je majka istine, Arhiva u službi Sudbine. Kome govorim...i zašto, nema svrhe.
-Meni i tebi, i ostalim koji treba da čuju. Ti znaš da se igraš mudrih riječi. Ja sam gutač, mljac mljac.
-Riječi su kao mašina, samo melju... bez goriva.
-A zli jezici?
-Misliš, kako se njih sačuvati. Da, to je pitanje bez pravog odgovora. U stvari, ima jedan, ali kao bajka. Kad su nemogući, onda dozivamo i izmišljamo bajke. -Molim te, ispričaj mi jednu. Obožavam ih, gladan sam, žedan sam bajki, mljac mljac.
-U jednom kraljevstvu, ko zna kad i ko zna gdje...
-To! Toooo...
-Ne prekidaj me. U jednom kraljevstvu, jedan kralj, ustvari taj jedini, naredi svom narodu da svaka kuća ima samo jedan prozor i to okrenut prema njegovom dvorcu. Mogli su vidjeti samo kralja i njegovu porodicu, i mogli su uživati u bogatstvu kraljevstva, odnosno kralja. Šta će im više od jednog pogleda i jedne strane, ostale su tri suvišne. Sa te strane, kraljeve, dolaze Sunce, Zvijezde, Ljepota, Ljubav, Pjesma, Radost. -Jesi li razumio?
-I... iiii... dalje.
-Nema dalje. Kome ja govorim ?
-Pričaj mi još jednu, možda ću razumjeti.
-Tikvu hranim tikvom.
-Obožavam pitu od tikve. Isiječe se na komadiće, izrenda, stavi se u kore, zatim u krugove. To je specijalitet. Mljac, mljac, mljac... mmmm... Dobra je i pečena. Stavi se .... -Stavi glavu pod česmu.
-Kako...zašto?
-Da se otrijezniš.
-Oprosti. Ja se tako zaletim, i trčim, tojest pričom. Ne mjerim kao ti, važnost i težinu, ljepotu i ružnoću. Prestala je kiša i grmljavina. Oni donose strah.
Ljudi s jednoličnim maskama leže, pokriveni portretima i religijskim simbolima. SPAVAJU. HRČU.
Off glasovi:
-Sada su mirni. Uživaju u svom miru i zadovoljstvu. Šta misliš, do kad će? Dokle će trajati?
-Dugo. Dosta dugo.
-Nekoliko zima, ljeta, proljeća, jeseni.
-Dosta.
-Uh, jedva čekam ljeto.
-Bljak. Šta ima ljepše i čistije od snijega.
-Joooj, mnogo je hladno.
-Pahuljice padaju, a sve bijelo. Kako je moćan snijeg. Sve prekrije, krovove, brda, puteve, polja. Samo se on vidi. Što drhtiš?
-Hladno mi je. Kad se sunce pojavi snijeg nestane.
-Nažalost.
-ONI hrču. Da li i ja hrčem?
-Hrčeš kao svinja.
-Svinja ne hrče.
-Ti hrčeš.
-Ja nisam svinja.
-Rekao sam to onako.
-I ti hrčeš.
-Ja ne hrčem.
-Hrčeš, čuo sam te.
-Ja bih znao.
-Kako možeš da znaš kad spavaš.
-Ja to ponekad radim zainat tebi.
-Ipak to radiš.
-Hoćete li vas dvojica jednom da prestanete. Smučili ste mi se vašom prdnjavom, bla bla bla bla...
-Oprostite, mi vas nismo vrijeđali, nismo bili nepristojni. Mi smo samo razgovarali, onako, običan razgovor.
-Kuš bre, vi svileni, fini, nesposobni, umjetnička ološ. Širite smrdljive laži o ljepoti i dobroti. To ne postoji. Ne. NE i NE. TALASANJE JE SPAS OD DOSADE ! -Pa, znate, može da postoji.
-Kuš. Ja odlučujem, postoji ili ne postoji.
-Moj prijatelj zna jednu divnu bajku.
-Samo ne to smeće. TALASANJE JE SPAS OD DOSADE!
-Pa, možda, ipak...
(ČUJU SE DVA PUCNJA)
-Budale, da postoji dobrota, oni bi ostali živi. Ja sam bio u pravu. Dobrota ne spašava. Još ima budala koji vjeruju u bla bla bla bla. SMUČILA MI SE STVARNOST OD NJIH. Idu mi na nerve. UTIČU NA MOJE ZDRASTVENO STANJE I VASPITANJE. Probudite se.
(Bude se ljudi s jednoličnim maskama. Pojavljuju se portreti, religijski simboli, a zatim on).
Off glas:
-Moji se bude. Puk...
-Na moru pučina, na pučini puk. A pučina donosi otpad, smeće.
Odliježe glas:
-Moji se bude! Moji se bude! Moji se bude !
-Utiču na moje zdravstveno stanje i vaspitanje.
(Ustali su ljudi s jednoličnim maskama. Viču: On je naš ! On je naš ! On je naš !
Dižu pesnicu, dižu dva prsta, uzdignute ruke-pozdravljaju fašistički.
ČUJU SE ZVONA.)
Off glasovi:
-Počinje Novo Doba.
-Milion sedamsto pedeset treći put.
-Milion sedamsto pedeset četvrti put.
-Treći.
-Četvrti.
-Treći.
-Četvrti.
-O tome će odlučiti Simpozijum, Konzilijum...
-Neka bude.
-Crveno-žuti paradajz kockasti je u prednosti.
-Zeleno-bijeli trouglasti ima više vitamina.
-Crveno-žuti ima prednosti za industrijsku...
-Zeleno-bijeli u zdravstvu, naročito u liječenju trenutačnih oboljenja (stomačnih), zatim, uz krastavac za kozmetičku industriju.
-Vi samo o paradajzu. Zaboravljate na ulogu krastavca upravo u istim oblastima. Po licenci od prošle godine...
-Mi zastupamo ono za što smo odgovorni. Bez negiranja i namjere o drugome. Dakle, imamo mišljenje stručne komisije, dalje slijedi menadžment.
-Današnja tema će biti: Uloga paradajza u ljudskoj genetici, a u drugom dijelu: krastavac, prirodni dar kozmetici.
-Ne volim da kasnim.
-Stići ćemo.
-Ovo će biti odrastanje.
-Od pelena pa do izlapjelih, pokvarenih metuzalema.
-Novo vrijeme i prostor, novo odijelo, ponašanje, govor, napad, odbrana, otiranje, zatiranje. Nove discipline, na kratke i duge, maratonske staze. Trčanje, skok, plivanje. Ko ne zna pravila...
-Neka uči, ili ....

Mitinzi na ulici, stadionu, trgu. Ljudi nose maske vođa na svojim licima i na trasparentima isti lik. Čuju se crkvena zvona.

ODJEK: Počinje.
-Završava.
-Počinjeeeeeeeee
-Završavaaaaaaaaa
-On je naaaššš
-On je naaaašššš
Konzilijum zasijeda o važnoj temi, da li Novo Doba počinje milion sedamsto pedeset treći ili milion sedamsto pedeset četrvrti put. Na velikoj tabli prikazane su dvije cifre. Počinje računanje, vijećanje. Treći dan, došli su do hiljadu trista drugog. Jedna strana govori da je hiljadu trista prvi. Opet ispočetka... Konačno su riješili, ipak, to je hiljadu trista drugi. Poslije dva mjeseca došli su do devesto osamdeset osmog puta kad počinje Novo Doba. I tu se zastalo pet mjeseci, i opet ponovo. Treće godine riješena je dilema Novog Doba-milion sedamsto pedeset treći put. Nažalost, druga strana se nije složila, ona po svome računa milion sedamsto pedeset četvrti put.

***

Masovno se grade fabrike kišobrana. Kišobran za jedno nose usamljeni, kišobran za dvoje zaljubljeni. Kolektivni kišobran je sigurnosna soba. Kišobran sa ekranom je vaš vodič. Muzički kišobran ispunjava vaše želje. Leteći vas nose na piknik i zabavu.
Kišobrani prekrili bulevare, oni su medovina, uže za plodove, časovnik života, krov za nadu. Drvoredi u parkovima oblikuju se u stilu kišobrana, kao i zgrade, biljke, predmeti, suveniri... Sve se kreće na kišobranski pogon.
-Ne zatvaraj kišobran.
-Nema kiše.
-Kišobran je zaštita od svakojakih padavina.
-Nisam odavde.
-Otvori kišobran , spasićeš Žar pticu.
- ? ? ? ? ?
-I biljke rastu kao kišobrani.
- ? ? ? ? ?
-Evo ti kišobran. Prije uključenja, pročitaj poruku.
-Misao u Ljušturi Psihoanalize
Skidamo Omotače
Čitamo Ljušturu
(Rok upotrebe ograničen)
Pokretni okteadar nosi kišobran, i ponavlja
-Ne razumijem. Ja nisam odavde...nisam...
Ne razumijem. Ja nisam odavde... nisam...

 

 

Copyright © by Slobodan Vukanović & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad