2007.

ALEN ALISPAHIĆ

Alen Alispahić ( Sarajevo, septembar 1977 ) Poeziju objavljuje u brojnim ex-yu književnim časopisima. Urednik je Prozaonline, pravo dobar jedan časopis, a i BKG mu je pravo drag.
Alenčić, kako sam sebe odmilja naziva, i obožavateljke kako ga nazivaju, igra fudbal u FK Blog i zabija golove poput Misimovića i Muslimovića u Oslu.
Na prvi dan proljeća izašlo je elektronsko izdanje njegove prve knjige pjesama: "Histerija žene".

 

 

***

Moja će autobiografija opisivati svemir, floru i faunu,
i podrobno će opisati moje žuljeve, moj bagav palac, opoziciju moga palca
i moju ranjivu petu

U mojim memoarima opisat će sjećanje brončanog torza, podrobno će
opisati govno svake one ptice koja je letjela iznad moje statue…

Rekao sam svoje: "Uh, ne! i "O, je!"

Nikad nisu kako treba priznali moj genij, cijeli me je život jebalo
to što sam anoniman, amomiman

Televizije u BIH - ne šalim se - svoj su program kreirale
po mojim idejama, gotovo meni u čast… Nikad nisu priznali moj genij…

Potop se nastavlja, kiši ponad nas vrijeme, vrijeme nas preplavljuje.
I sve su stvari prepune moje duše.

A na brodu koji mu je slijedio u stopu nalazio se pjesnik Eneide, i pečat
dosade bio mu je utisnut na guzici.
A na kauču u svojoj sobi sjedio je pjesnik Alenčića, i pečat smrti
bio mu je utisnut na čelo.

Nismo ništa naučili od književnosti koju smo pisali.

Mislim da smo sve vrijeme u zabludi… to što prdimo mi zapravo dišemo…
Diše ti ćelija, dišu ti crijeva, pluća su upala u želudac…

U mojoj glavi kao u muzeju stoje svi moji započeti poslovi.

Mathilde, šta ćeš ti sa mojom glavom pod pazuhom?

Posao pisanja ponekad je dosta majmunski

Ostavit ću vam moj broj mobitela da me nazovete, pitate kako sam:
"Kako žena? Kako djeca? Halo Bingo, kako brat?

"Pišeš li što? Kako teško pišeš?"

Slobodno nazovite, reći ću: "Halo! Ko je?"
Tako samo kuca srce moje!


Posao pisanja ponekad je dosta majmunski.


A to… njih dvoje… kada su njih dvoje jednom prošli pored mene
uopće mi se nije svidio dezen njenih čarapa,
a nisu joj ni noge nešto.

Mislio sam: "Kako neko sa ružnim nogama uopće nešto piše."

A njemu sam se, zbog ružne cure, smijao iza leđa.

Ali ne treba niko nikoga da vrijeđa.


Klin u zidu


Pa kad se nako nešto zagledaš kao Major Tom,
liječeć' svojih živaca, ko zna koji, slom
Sve što ti još skontaš , pored onog: "Planet earth is blue…"
Jest da ima neki zid,
And there is nothing I can do…
Kasnije još skontaš - i onda reci: "We don't need an education" - da je tu
i zemlja Kina
Zagledaš se bolje, kažeš: "Jeb'o majku!, vid'! –
i u zidu klina"

No još ne znaš jel to klin klin izbija
( Čovjeku kad ono izbijaju drugi, jači, zvjerinji zubi
pa se čovjek kolje, 'bija )
Il to klin ruši zid kao što se ono, recimo, srušio u Berlinu
Ili kad se ono u Jerusalemu čas na jednu čas na drugu stranu linu
Il to klin podupire Babilonske kule
- možda je tu klin da pokrije rupe da ne prodru vode, hajd opet recimo, Nijagare
( da Noja ne bi opet veslo )
A možda je klin kao u kamenu mač kralja Artura
Ili je tu da se oko njeg omota sunca, ko u Travniku na Alajbegovoj džamiji,
zraka da vidi se koja je ura
Il je ostao neki dok je htio na Ostrvu da zaustavi rimske osvajače…
Il tek služi da se na njeg okači Sveto Slovo kad se pred njim plače

Ima klin u drvetu, bio klin u ljudskom i u božjem mesu
Svejedno klin je da, raspori i zakiva
No možda je klin tu kao saobraćajni znak
Da ne zalutaš u lavirntima katakombe
Oj men, oj hombre
Ili je klin tek da se na njeg okači kakvo: "Ogledalce!, Ogledalce!
Ili kakva slika ili blijeda fotka.

I tako prva razglednica
Zemlje budi - zid i klin

Klin u zidu, uglavljen kao motka,
ko ono jednom reće, ispod Kugle…


***

Zalijevam cvijeće, u mojoj saksiji nacionalni park.

Po tapetama mi se zalijepili mitovi kao lišaji i mahovina po zidu
Tamnice – isti oni mitovi što ono su bili ispisani po stjenkama materice moje mame.
Legende su za svoje mjesto počinka odabrale ramove na slikama.
Otvaram prozor – sa svog prozora Urbi et orbi, držim nijemi politički govor,
A sve je to kao nijemi film, moje lice puno tikova kao što je taj film pun gegova.
Ovaj oblak magle nad mojoj glavom kao lovor – o da sam bolje znao držati političke
govore.

Linja se moja čud, mitari moja volja, sluz je moja islužena.


Niđe veze


Sloboda je izmišljena da ju volja sapne!
Prazno je izmišljeno da ismije pucanj!

Sav sam svoj svijet stvorio od svemirskog otpada.
Tu i tamo ukrao sam i pokoju rečenicu iz knjiga

Gdje je poginuo hrabri moj mineral?
Gdje su svladali moje vitamine?

Kroz koju je saksiju cvijeća potekao Amazon?

Stup ili greda redovno mi na večeru dođu
A dragon krvi moje podgrijava grah od jučer

Da zazovem muzu ili bar Puškina na dvoboj?

Cijepiš, dlačiš, bestidno se dripaš
- Jer što da glumim uzdah Parsifala?

Moje zaustavljene i pocrnjele oluje na koži
drugi zovu madežima

Je li emocija kila i pol patlidžana?
Je li ljubav podgrijan grah od jučer?

Kad je vidim kažem: Ostala si uvijek ista
Kaže mi: Ostao si uvijek glista


Pokrila glavu jastukom


Vidiš koja su doba,
a ona ne ustaje, leži - i dalje, viče: ” Oj, oj… A joj”

Zar nisam dobar prema njoj?

Pokrila glavu jastukom
Čini mi se da ne nastane dan dok ga ne porodi.

Pušim cigaretu. Čekam da kaže: "Hodi!"

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad