Magnezijev hlorid – PRVI KORAK U TERAPIJI KARCINOMA

Nedostatak magnezija uz svakodnevni poremećaj prehrane prvi je faktor rizika u predispoziciji za maligne i druge sistemske bolesti. Istraživači su pronašli da 46 procenata pacijenata tretiranih u ICU centru za karcinom imaju prisutan nedostatak magnezija. Zaključili su da je kod pacijenata kritično bolesnih od karcinoma taj nedostatak vrlo visok

Brojna istraživanja pokazala su da nedostatak magnezija vodi direktno do karcinoma. Rad i sinteza više od 300 enzima zahtijeva magnezij i njegova uloga u metabolizmu masnih kiselina i fosfolipida neposredno utječe na čvrstinu i stabilnost ćelijske membrane. Bilo kakvo slabljenje fiziologije ćelije i same ćelijske membrane vodi do infekcije okolnog tkiva, ali i samog tumora. Ove infekcije postaju integralni dio raka. Nedostatak magnezija postaje neposredna prijetnja za zdravlje naših ćelija.

Bez njegove dovoljne količine, naše ćelije kalcificiraju i propadaju, u prvom redu jer koristimo mlijeko i mliječne proizvode kojima unosimo u tijelo anorganski klacij koji nam se sakuplja u mekom tkivu, a magnezija nema dovoljno u prehrani. Pokazalo se da nedostatak magnezija uzrokuje kancerogenezu u slučaju kako solidnih, tako i histoloških vrsta tumora, a da uzimanje velikih doza magnezija upravo to sprečava.

Magnezij štiti ćelije od aluminija, žive, olova, kadmija, berilija i nikla.
Ne samo što je neophodan u preživljavanju naših ćelija, već je magnezij izuzetan zaštitnik od teških metala i slobodnih radikala. Svojim prisustvom omogućava sintezu glutationa, što je naš najjači antioksidans u tijelu i najjači čistač i neutralizator žive. Bez tog rada na čišćenju, usljed nedostatka magnezija, ćelije počinju propadati i postaju ćelijsko “smeće”, sakupljač teških metala, što je onda odlično okruženje za privlačenje infekcija/karcinoma.

Nedostatak magnezija na ćelijskoj membrani, čini se, daje glatkiju površinu nego što je normalno i smanjuje membransku viskoznost – kao što se događa kod ćelija leukemije.

Magnezij je uključen u različite procese ćelijskih membrana, uključujući kanaliziranje kalcija i transportni mehanizam iona. Magnezij je odgovoran i za održavanje nivoa međusobne ovisnosti natrija i kalija u prolasku kroz ćelijsku membranu.

Urađena je jedna zanimljiva studija o utjecaju alkohola (alkoholnih pića) na pojavu i razvoj karcinoma dojke kod žena. Odavno su istraživači utvrdili da davanje magnezija u prehranu onih koji pate od njegovog nedostatka, kao što su alkoholičari, smanjuje rizik od pojave maligniteta. Definitivno su utvrdili da žene koje popiju jedno ili dva pića u toku dana, svejedno koje alkoholno piće, imaju 10 posto povećan rizik od karcinoma dojke. One koje popiju više od tri pića povećavaju taj rizik na 30 procenata. Što više alkoholnih pića, to se više spušta nivo magnezija u organizmu.

Alkohol je oduvijek bio poznat kao nešto što uništava magnezij u organizmu i magnezij je bio jedan od prvih suplemenata koji je davan alkoholičarima za detoksikaciju i “skidanje” s alkohola. Istraživači iz Škole za javno zdravlje Univerziteta u Minesoti došli su do zaključka da dijeta bogata magnezijem uveliko snižava pojavu karcinoma debelog crijeva. Prethodna studija iz Švedske pokazivala je da žene koje magnezij uzimaju u maksimalnim dnevnim dozama imaju 40 posto manji rizik da obole od karcinoma od onih koje uzimaju minimalne količine ovog minerala.

Čak i antikancerogeno djelovanje kalcija kod raka debelog crijeva, ustvari je povezano s razinama magnezija, pokazuju nove studije. Velike količine kalcija i magnezija zajedno smanjuju rizik od raka, ali velike količine samo kalcija sprečavaju apsorpciju magnezija i povećavaju rizik od raka rektuma i debelog crijeva.

Pojava hypomagnesemije (nedostatka magnezija) primijećena je kod 78 posto djece oboljele od leukemije, s prethodno indiciranim povećanim izbacivanjem crijevnog sadržaja i gubitkom magnezija kroz mokraću.
Studije su pokazale porast karcinoma u regijama s niskim razinama magnezija u vodi ili zemljištu, a isto važi i za selen. U Egiptu, stopa karcinoma je na nivou od 10 posto u odnosu na Evropu ili Ameriku, a na selu gotovo da i ne postoji. Glavna razlika je u ekstremno velikim dozama magnezija: od 2,5 do 3 grama, koje to stanovništvo uzima, što je deset puta više od onoga što se uzima u zapadnim zemljama. Teško da će se naći pacijent od raka s magnezijem na približno normalnim razinama na ćelijskom nivou, što drugim riječima znači da RAK UOPĆE NE POSTOJI U ĆELIJSKOM OKRUŽENJU PUNOM MAGNEZIJA.

Logika ukazuje da bi organizam trebalo zasititi magnezijem, najbolje, transdermalnim uzimanjem (preko kože), jer nedostatak magnezija se pokazuje kao osnovni klinički poremećaj, ali medicinski establišment, naprosto, ne može proturiti kroz svoje “tvrde glave” koliko je to izuzetno važan preparat.
Situacija izgleda kao da je neko jednostavno “isključio prekidač” medicinskoj inteligenciji. Ustvari, upravo to je i učinjeno i čini se da je prekasno da sami redefiniraju svoje stavove, što je tragično. Iako magnezij unapređuje proizvodnju odbrambenih supstanci u organizmu, kao što su antitijela i značajno podiže operabilnu aktivnost bijelih granulocitnih krvnih ćelija, što je dokazao dr. Delbert.

Magnezij klorid doprinosi mnogim funkcijama koje osiguravaju stabilnost ćelijskog metabolizma, niko ne razmišlja da to iskoristi u primarnoj terapiji raka. Čak i gore od toga, medicinski establišment ne koristi magnezij niti u sekundarnoj terapiji, ustvari, ne koristi ga uopće već radije koriste onkološke tretmane koji još više snižavaju nivo magnezija. Ne nastojati organizam pacijenta zasititi magnezijem na ćelijskom nivou, može se smatrati izuzetnim nemarom, posebno kod pacijenata oboljelih od raka, kada im je život u pitanju. Onkologa koji ignorira nivo magnezija kod svog pacijenta može se usporediti s ljekarom u hitnoj koji ne poduzima reanimaciju kad pacijent prestane disati. Oni koji su prošli hemoterapiju imaju četiri puta više razloga da obrate pažnju na ovu priču o neophodnom zasićenju ćelija magnezijem.

Prvi i najvažniji element

Najjednostavnije i najjasnije rečeno, najvažnija preporuka je da se od prvog dana ulaska u protokol borbe protiv raka “praktično udavite” u uzimanju magnezij klorida preko kože (transdermalno uzimanje). Kada je rak u pitanju, ovo treba biti prvi, ali nikako i posljednji korak o kojem treba razmišljati. Potrebno je od tri do četiri mjeseca intenzivne transdermalne terapije da magnezij stigne na ćelijski nivo na kojem treba biti, ali već za nekoliko dana pacijent će osjetiti učinke ove spasonosne terapije.

Za mnoge ljude čije tijelo vapi za magnezijem, iskustvo nije puno drugačije od onog koje ima osoba koja izađe iz pustinje žedna do iznemoglosti. To je osnova života, upravo toliko neophodna, upravo toliko važna. To je ona snaga magnezija koja vam može spasiti život u slučaju srčanog zastoja, koja može poništiti štetu nastalu srčanim udarom ako se primijeni na vrijeme, ista ona snaga koja može spasiti život nekome ko je obolio od raka. Sve što pacijent treba napraviti jeste da magnezij klorid direktno nanese (naprska) na tijelo. Ima li nešto jednostavnije.

Kada se magnezij klorid nanese direktno na kožu, apsorbira se transdermalno i ima gotovo trenutan učinak na hroničnu ili akutnu bol.

Posebna napomena o kalciju

Neželjeni efekti uzimanja veće količine kalcija mogu biti povećana količina kalcija u krvi, stvaranje kamenaca u bubrezima i komplikacije s bubrezima. Povećani nivoi kalcija su, također, povezani s artritisom i problemom s krvnim žilama i zglobovima, kalcifikacijom mekog tkiva, hipertenzijom i srčanim udarom, povećanjem triglicerida, gastrointestinalnim problemima, promjenama u raspoloženju i depresivnim poremećajima, kroničnim disbalansom magnezija, cinka, željeza i fosfora. Mi smo hiljadama godina živjeli s niskim nivoima kalcija u krvi. No, upotrebom mliječnih proizvoda i mlijeka unosimo ogromne količine kalcija, anorganskog, koji ne možemo apsorbirati te on odlazi u meko tkivo osobito na mjesto upala i otuda nam tolike bolesti i poremećaji, a danas se izuzetno malo unosi magnezija, jer ga u razvijenijim zemljama gotovo i nema u tlu, pa tako ni u prehrani ni u vodi.

Za pacijente s karcinomom, transdermalni pristup, kombiniran s oralnim uzimanjem, pruža priliku da se nivo magnezija podigne snažno i brzo. U hitnim situacijama mogu se primijeniti dvije ili tri terapije dnevno, ali za snažnu sistemsku terapiju, dovoljno je da se napravi rastvor od tridesetak grama magnezij klorida i rastrlja ili naprska po cijelom tijelu, jedanput dnevno. Potrebno je reći da je magnezij, ustvari, ključ pravilne apsorpcije i iskoristivosti kalcija u organizmu, isto kao i ostalih nutritivnih elemenata. Previše kalcija bez dovoljno magnezija ne iskorištava se pravilno i kalcij može postati toksičan, uzrokujući bolna stanja u tijelu.

Pokazalo se da je potreba za kalcijem i kod žena i kod muškaraca manja od onih ranije preporučavanih, jer mi smo hiljadama godina živjeli s niskim nivoima kalcija u tijelu, kako je priroda odredila, no načinom života i prehrane počeli smo se petljati u prirodu, a posljedica je vidljiva, hiljade bolesti i poremećaja i trostruko smanjen životni vijek.

Glutation

Glutation je neesencijalna aminokiselina, ali je izuzetno važan, jer je snažan prirodni antioksidans. Smatra se majkom svih antioksidanasa. Glutation predstavlja glavni odbrambeni mehanizam, čisti organizam od otrova, teških metala, posebno žive, regenerira ćelije i cijeli organizam, usporava starenje i štiti od svih poremećaja i bolesti. U kombinaciji s katalazom i superoksid dismutazom predstavlja glavno oružje organizma od vanjskih napadača. Glutation se sastoji od glicina, cisteina i glutaminske kiseline. Kako starimo, nivo glutationa u tijelu opada te ga treba nadoknađivati dodacima hrani, jer niska koncentracija glutationa u tijelu dovodi do ozbiljnijih bolesti, ubrzanog starenja i čak smrti.

* štiti od slobodnih radikala
* jača imunitet
* održava hormonalnu ravnotežu
* štiti od hroničnih upala koje dovode do artritisa, srčanih oboljenja i raka
* učestvuje u liječenju raznih tumora i bolesti jetre
* detoksicira organizam
* štiti ćelije oštećene štetnim sastojcima cigareta
Nivo glutationa u tijelu podižu: selen, SOD, vit.E, Natrij Askorbat, NAC, silimarin, ALA, katalaza, melatonin…

Istraživanja su pokazala da kalcitriol, aktivni metabolit vitamina D, sintetiziran u bubrezima, povećava nivo glutationa u mozgu i važan je katalizator za proizvodnju glutationa. Svaki drugi dan se treba izlagati suncu ne više od 15 minuta da se u tijelu sintetizira D vitamin. Nizak nivo glutationa javlja se i kod negativnih bilanci dušika u organizmu, što se događa kod sportista (pretreniranost), malignih bolesti, AIDS-a, sepse, raznih trauma…
Šizofrenija i bipolarni poremećaji također imaju svoje uzroke u nižim nivoima glutationa.

Glutation je glavni borac protiv slobodnih radikala u mozgu. Ali prvi korak da navedeni elementi potaknu sintezu glutationa jeste magnezijev klorid. Podizanje nivoa glutationa pomoću magnezij klorida, i kod malignih i kod svih sistemskih bolesti, ubrzava oporavak organizma.

Jednom riječju, magnezij klorid nam pruža sigurnu zaštitu od spektra bolesti, dugovječnost i mladolik izgled…

Priprema (magnezij klorid):

Zakuhati 1 litru vode i ostaviti da se ohladi. U bocu ili drugu staklenu posudu staviti 33 grama magnezij klorida i zatim uliti prokuhanu ohlađenu vodu. Dobro zatvoriti i protresti bocu.

DOZIRANJE:
od 10 do 50 god.: pola male kafene šoljice tekućine dnevno
od 51 do 70 god.: jednu kafenu šoljicu tekućine dnevno
od 71 i dalje: jednu kafenu šoljicu tekućine prijepodne i jednu poslijepodne

Magnezijev klorid može se naći u apotekama i prodavnicama zdrave hrane.

(Doznajemo/Azra)