DJEVOJKA ODGOVORILA FRUSTRIRANOM STUDENTU IZ SARAJEVA: Evo zašto te nijedna neće…
Drušvenim mrežama brzinom munje proširila se iskrena ispovijesta jednog mladića iz Sarajeva o tome zašto je sam, zašto nema djevojku. Na, njegovo ‘očajno’ pismo stigao je odgovor jedne cure s objašnjenjem zašto nema djevojku…
Povezano:
ZAŠTO NEMAM DJEVOJKU? Student iz Sarajeva otvoreno prozvao moderne cure
[AdsWithin]Djevojka je, očigledno revoltirana stavovima razočaranog momka, rešila je da uzvrati istom mjerom, te je stala u odbranu ženskog roda i žestoko kritikovala muškarce.
“Kukaju ovih dana momci po Fejsbuku, forumima, otvorenim pismima kako niko neće fine i sve traže samo provod i pare.
Nijedna neće u biblioteku, pozorište, sve bi na splavove i u kafane, pa jadni fini, kulturno uzdignuti momci nemaju više gdje da pronađu djevojke.
E pa da vam ja kažem ko su ti ‘fini’ To su oni što još uvijek smaraju djevojke otrcanim frazama iz knjiga i filmova i jeftinim doskočicama, jer svojih misli nemaju. Frikovi koji se cijelog života po vazdan kriju u udobnosti poznatog okruženja i ne preduzimaju nikakve rizike.
Optužuju djevojke da jure prinčeve iz bajki, a oni su ti koji žive u bajkama, traže netaknute princeze, fetiširaju nad nevinošću i doživljavaju žene kao objekte svojih fantazija. Prilaze lepima i ružnima… prilaze kojoj stignu bez ikakvog kriterijuma i istinske naklonosti, pa gdje upali.
Smeta im što žene piju u kafanama, pa pričaju budalaštine i nedolično se ponašaju… Dragi momci, sve na svom mjestu – u kafanu se i ide da se izbaci stres, da se pije, pjeva, igra… upadne u trans ako već tako hoćete, pa se onda rasterećeni ljudi vrate svojim nedeljnim obavezama. A i žene su ljudi. Iste te što se glupiraju po kafanama ćeš prije da vidiš u pozorištu ili s knjigom nekim drugim danima, nego one što se ne provode.
Sve te dobrice kojima svaka dlaka smeta samo su mamini sinovi koje neko treba da vuče kroz život. Nemaju skoro nikakvih kvaliteta, ali su zato puni sebe i misle da je dužnost svake djevojke kojoj se fino obrate da odmah raširi ruke i noge. Rekle im mame da lijepa reč gvozdena vrata otvara…
Jedan takav fin zamalo devojku da udavi. Dobrica, ćutljiv, lijepi maniri, donosi cvijeće, recituje poeziju, vodi u pozorište, pa onda bam – ispade psihički nestabilan. Stisnuo je sa obje ruke oko vrata svom snagom.
Neće, sine, tebe žene, ne zato što si dobar i fin, nego zato što si dosadan, buđav ti je pristup, fore su ti predratne, razmišljanje praistorijsko, djeluješ kao psiho, a da se ne lažemo, vjerovatno i nisi nešto zgodan.
Svi vi, dobri i fini, što kukate na cio svijet i tražite opravdanja za svoje neuspehe u drugima, bolje pogledajte sebe. Osnujte neki klub nesrećnika, pa se tamo jedni drugima do mile volje žalite. Niste fini, nego ste jadni – zato ste i sami!”