Doznajte šta je MENINGOKOKNA SEPSA, simptome, kako se prenosi..
U zadnjih nekoliko dana u BiH zabilježena su tri smrtna slučaja oboljelih od meningokokne sepse, bolesti o kojoj se vrlo malo zna. Prvi simptomi meningokokne sepse su slični simptomima gripe, a za uspješno liječenje je najvažnija pravovremena dijagnostika i terapija.
Što je meningokokna sepsa?
Uzročnik meningokokne sepse je bakterija službenog naziva Neiserria meningitidis, no poznatija je pod imenom meningokok. Sepsa označava ulazak mikroorganizama u krv i upalnu reakciju našeg organizma na bakterije u krvi. Meningokok nije jedina bakterija koja može uzrokovati sepsu, no meningokokna sepsa je ozbiljno stanje često s vrlo nepovoljnim ishodom.
Što je meningokok?
Neisserije su gram-negativni koki, a to označava bakterije okruglog oblika (koki). Ne stvaraju spore što znači da će vrlo teško preživjeti u vanjskom svijetu pa se ne treba bojati prijenosa drugim osim direktnim, kapljičnim putem.
Odakle nama meningokok?
Neisseria meningitidis nastanjuje gornji dišni trakt, a njen boravak u ždrijelu ne mora uzrokovati bolest. Aktivacijom određenog okidača (pad imuniteta, prethodna virusna upala gornjeg dišnog sustava i sl.) može doći do prelaska Neisserije meningitidis sa sluznice ždrijela u krvotok, čime dolazi do pokretanja imunološkog mehanizma organizma (naš organizam reagira na pojavu bakterije u krvi upalnom reakcijom) i stanja kojeg nazivamo menigokokna sepsa. Poseban afinitet Neisseria meningitidis ima za moždane ovojnice (meninge) pa je tako i česti uzročnik meningitisa (meningitis je upala moždanih ovojnica).
Kako se prenosi meningokok?
Izvor zaraze je čovjek, češće asimpotmatski kliconoša nego bolesnik. Prijenos zaraze je kapljični iako rjeđe može biti i direktnim kontaktom. Meningokoki mogu ostati u ždrijelu a da ne uzrokuju bolest i ti ljudi su zdravi kliconoše koji mogu zaraziti druge ljude. Iz ždrijela mikroorganizmi mogu prodrijeti do moždanih ovojnica putem krvi.
Članovi obitelji i oni u bliskom kontaktu s inficiranom individuom su pod povećanim rizikom od infekcije meningokokom. Infekcija se prenosi od osobe do osobe respiratornim kapljicama, odnosno kihanjem, kašljanjem, govorom, pljuckanjem.
Koji su simptomi meningokokne sepse?
Rani simptomi su: nagli nastup bolesti, povišena temperatura, razdražljivost, tjeskobnost, glavobolja, povraćanje, a posebnu pažnju treba obratiti na promjene na koži, tzv. petehije. Petehije su točkasta krvarenja u koži nastala kao posljedica gore spomenutog vaskulitisa (upale krvnih žila) kože. Karakteristično za navedena točkasta krvarenja jest da pritiskom staklene površine, npr. čaše, ne blijede. Obično se javljaju na ekstremitetima (potkoljenice) i trupu. Posebno je važno naglasiti da je nužno dijete prilikom pregleda u ambulanti skinuti do gola, kako bi se isključila mogućnost da se petehije previde. Kasni simptomi su opće loše stanje, promjena stanja svijesti, šok, velike površine krvarenja.
Kako se liječi meningokokna sepsa?
Ako se primijeti nešto od gore navedenih simptoma, potrebno se hitno uputiti liječniku (nadležnom liječniku opće/obiteljske medicine ili u dežurnu/hitnu ambulantu nadležnog Doma zdravlja ili hitnu ambulantu nadležne bolnice) koji će pregledom ustanoviti o čemu je riječ i eventualno postaviti sumnju na meningokoknu sepsu. U tom slučaju neophodno je uputiti se u bolnicu, obzirom da meningokokna sepsa brzo napreduje i često ima fatalni ishod. Pacijenti se obično primaju u jedinicu intenzivnog liječenja nadležne bolnice (JIL) jer je potreban intenzivan nadzor i liječenje. Od lijekova se podrazumijevaju intravenski antibiotici širokog spektra kako bi se eliminirala infekcija (primjenjuju se u bolnici). Ako se razvije krvarenje ili dođe do poremećaja zgrušavanja, potrebna je transfuzija trombocita ili faktora zgrušavanja. Drugi tretmani: podrazumijevaju izolaciju pacijenta kroz prvih 24 sata kako bi se spriječila zaraza drugih pacijenata.
Kako se dokazuje meningokokna sepsa?
Testovima, koji se provode u bolničkim uvjetima: kompletna i diferencijalna krvna slika, kultura krvi (hemokultura), bojanje po Gramu, biopsija kožnih promjena i bojenje po Gramu, analiza urina, testovi zgrušavanja. Ipak, najvažnije je uočiti karakterističan osip.
(Pliva)
