PREUZMITE KONTROLU NAD SVOJIM ZDRAVLJEM i otrgnite se industriji bolesti

U svom bestseleru “Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti”, Australka Elaine Hollingsworth piše o licemjernosti farmaceutske industrije, koja, potpomognuta prehrambenom industrijom, “proizvodi” bolesti kako bi onda milijarde dolara zarađivala na liječenju; nudi, također, odgovore na pitanja kako prevladati bolesti prirodnim putem i živjeti dug i zdrav život…

Većina onoga što ćete pročitati u ovoj knjizi će vas iznenaditi jer pobija propagandu koju takozvani stručnjaci već desetljećima iznose u javnost. Donosimo sažetak knjige… Ona tvrdi da sintetični proizvedeni lijekovi za štitnjaču, koje se naveliko prepisuje, dovode do gubitka koštane mase, te da razna sredstva koja se reklamiraju kao pomoć kod menopauze također mogu biti štetna.

Prehrambena industrija i proizvođači lijekova u svojoj žarkoj želji da zarade milijarde dolara postupaju nesavjesno, a u tome im pomažu dobro plaćeni znanstvenici iskrivljujući, pa čak i krivotvoreći, rezultate testova. Biohemičari, liječnici i znanstvenici koje se citira u ovoj knjizi ne rade za multinacionalne kompanije. Njihovo mišljenje se rijetko kad probije u masovne medije, koje, kao i većinu svijeta, kontroliraju multinacionalne kompanije – tvrdi Australka Elaine Hollingsworth u 27 poglavlja, na 335 strana, svome bestseleru “Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti”.

Elaine Hollingsworth

Ova energična 74-godišnjakinja u mladosti je bila hollywoodska glumica (s umjetničkim imenom Sara Shane), pa je tako, i sama potvrđuje, iz najveće blizine mogla upoznati djelovanje američke farmaceutske “industrije bolesti”, koju podupire savremena prehrambena industrija. Nakon što je oboljela od raznih hroničnih bolesti, počela je istraživati prirodne načine liječenja, na čemu u svome zdravstvenom centru Hipokrat, koji je osnovala u Queenslandu u Australiji, i danas uveliko radi. U međuvremenu piše i knjige poput spomenutog bestselera.

U knjizi nastoji razotkriti farmaceutske multinacionalne kompanije i njihove medicinske suurotnike te ponuditi plan kako prevladati bolesti prirodnim putem i živjeti dug i zdrav život. Istovremeno, poučava nas zašto bi trebalo iz upotrebe izbaciti sintetični progesteron te umjesto njega uzimati prirodni. Napominje kako sintetični proizvedeni lijekovi za štitnjaču, koje se naveliko prepisuje, dovode do gubitka koštane mase, te da razna sredstva koja se reklamiraju kao pomoć kod menopauze također mogu biti štetna.

Tvrdi kako su svi lijekovi za osteoporozu opasni i nedjelotvorni, te kako izvor histerije oko kolesterola leži u propagandi budući da on nije štetan onoliko koliko mu se podmeće. Zatim, da mlijeko i kalcij ne pomažu izgradnju čvrstih kostiju i mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, te da svi proizvodi od soje, a posebno sojino mlijeko, ispiru kalcij iz kostiju, potiskuju rad štitne žlijezde te izazivaju haos u tijelu.

Naravno, za čitavu priču oko industrije bolesti, Hollingsworth u prvom redu krivi farmaceutske kompanije čiji su profiti neizmjerni i svake godine rastu, jer ljudi zbog sjajnih reklamnih kampanja vjeruju da za svako štrecanje postoji čarobna tableta. Tako citira dr. Josepha Mercohi koji navodi kako u SAD-u farmaceutske kompanije troše 15 milijardi dolara godišnje na marketing namijenjen liječnicima, dok Amerikanci godišnje na lijekove potroše bilijun dolara (hiljadu milijardi dolara).

Motivi za skrivanje istine su vrlo jasni kada se dozna da, na primjer, proizvođač Eli Lilly za proizvodnju stotinu tableta popularnoga prozaca potroši jedanaest centi. Ova količina prodaje se za 247,47 dolara, dakle čistih 224.973 posto više.

No, ironično će autorica, farmaceutske kompanije imaju i velike troškove: istraživanja, distribuciju, publicitet, pakiranje, marketing, izvansudske nagodbe i povremene sudske tužbe, sponzoriranje utjecajnih organizacija i podmićivanje političara, znanstvenika i vladinih agencija.

Ipak, sve ovo što se događa, napominje Elaine Hollingsworth, ne bi se moglo događati bez saradnje svih nas. Zato, veli ona, ostavite uzimanje lijekova za krajnje i za život opasne slučajeve kao što je upala pluća. Sve ostalo pokušajte riješiti prirodnim putem. I dodaje prijedlog: “Lišite ove moralno upitne organizacije onoga čime se hrane – novca.”

– Ako jedete industrijski obrađenu hranu (a svi jedemo barem nešto od toga), vaše će se tijelo morati nositi s emulgatorima, konzervansima, bojama, umjetnim okusima, sredstvima za održavanje vlažnosti, sredstvima za isušivanje, umjetnim sladilima, bjelilima, neutralizatorima, dezinficijenslma, zgušnjivačima, sredstvima protiv pjenjenja i sljepljivanja, alkalizatorima, umjetnim mirisima, sredstvima za povećanje volumena, plinovima, učvršćivačima, hidrogenatorima, hidrolizatorima, tvarima za zrenje, sulfitima, sulfur-dioksidom, raskuživačima, konzervansima protiv gljivica, stabilizatorima, sredstvima protiv stvaranja grudica, steroidima, pa čak i radijacijom. A vi mislite da jedete hranu!

Dodaci u soji

Pišući o soji kao “užasnoj grahorici”, autorica navodi kako sojino mlijeko sadrži sto puta više aluminija od netretiranog kravljeg mlijeka, te pita jeste li ikada vidjeli sojinu kravu. Sojine grahorice, naime, ne možete pomusti. Stoga se grahorice melju na visokoj temperaturi, a zatim se opasnim otapalima, od kojih neka ostaju u dobivenom sojinu brašnu, uklanjaju preostale masnoće. Zatim se brašno u procesu separacije namijenjenom uklanjanju fibroznih vlakana miješa s lužnatom otopinom i šećerima. Autorica veli da se nakon ovog postupka obrade soji dodaje najmanje dvanaest različitih hemikalija.

Limunska kiselina nema veze s limunom

Multinacionalna prehrambena industrija, koja čvrsto drži reputaciju bestidnosti, prikrila je prisutnost neobrađene glutaminske kiseline (natrij-glutaminata) u hrani nazvavši je ‘limunska kiselina’. Zvuči bezopasno, zar ne? Vjerujte mi – nije, jer na ljude osjetljive na egzotoksine ima isti učinak kao i natrij-glutaminat, hidrolizirani protein iz povrća i aspartam (umjetno sladilo koje autorica naziva ‘smrtonosnim neurotoksinom’).

Limunska kiselina, koja se naširoko primjenjuje, ne proizvodi se, kako biste mogli pomisliti, od ploda limuna, već se dobiva iz fermentacije sirovih šećera. Tokom procesa prerade preostali protein se hidrolizira iz čega nastaje neobrađena glutaminska kiselina. Kad se ona u prehrani kombinira s proteinima, stvara se još više ovog opasnog neurotoksina.

Ako ste hrabri, zalijte svoje auto coca-colom!

Gazirana pića ne samo da uništavaju vaše kosti već i zube. Ako šećer nije dovoljan razlog da vas i vašu djecu uvjeri da ih prestanete piti, probajte s ovim eksperimentima:

– Ubacite nekoliko metalnih eksera u bocu coca-cole. U nekoliko će se dana rastopiti.

– Prolijte malo coca-cole na betonsku površinu i promatrajte što se događa s muhom koja je popije. Svakako obratite pažnju i na to kako površina postaje čista.

– Imate li hrabrosti, prolijte malo coca-cole po svom automobilu i pogledajte što se događa s bojom – vašem automobilu smiješi se otpad!

Izvor: Aura/Emsa KARAHMET

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)